U vremenu kada se europski konzervativizam sve teže jasno definira, knjiga Davida Engelsa „Obrana
Europe kao civilizacije: uvod u hesperijalizam“, koja je sada dostupna i na hrvatskom jeziku, u nakladi
renomiranog zagrebačkog nakladnika Despot infinitusa, nudi provokativan je i duboko filozofski
odgovor: bez povratka transcendenciji nema ni stvarne političke alternative današnjem
materijalizmu.

David Engels jedan je od istaknutijih suvremenih europskih katoličkih konzervativnih mislilaca.
Belgijski povjesničar i profesor afirmirao se analizama krize Zapada, pri čemu često povlači paralelu
između današnje Europe i kasne Rimske Republike.

Jedna od ključnih polazišnih točaka knjige jest dijagnoza stanja suvremenog konzervativizma. Engels
uvjerljivo pokazuje da on danas djeluje izgubljeno – ne toliko u pogledu konkretnih političkih ciljeva,
koliko u pogledu njihova konačnog opravdanja. Drugim riječima, konzervativci još uvijek imaju
instinkt za ono što je ispravno i istinito, ali to sve teže mogu jasno, strogo i dosljedno obrazložiti.

Zbog toga, upozorava autor, posežu za argumentima koji im zapravo nisu vlastiti. Čas se pozivaju na
„opće dobro“, preuzimajući retoriku socijalnog patriotizma, čas na „individualnu slobodu“,
približavajući se liberalnim ili libertarijanskim pozicijama. Takav pristup ne samo da je nedosljedan,
nego dugoročno vodi gubitku vlastitog identiteta.

Središnja ideja knjige jest povratak transcendenciji kao najvišem načelu. Engels podsjeća da su kroz
povijest gotovo sve civilizacije priznavale postojanje višeg reda – Boga, istine, dobra i ljepote – iznad
materijalnog svijeta. Odbacivanje te dimenzije, upozorava autor, ne znači samo promjenu
svjetonazora, nego i duboko osiromašenje same ljudske egzistencije.

Kršćanstvo se pritom ističe kao ključni okvir zapadne civilizacije. Ideje poput besmrtnosti duše,
ograničenosti čovjeka, ljubavi prema bližnjemu i odgovornosti pred Bogom oblikovale su europsko
društvo stoljećima. Međutim, današnji konzervativizam često se ustručava otvoreno na njih pozvati,
zamjenjujući ih pragmatičnim i relativnim argumentima.

• Engels u drugom dijelu knjige iznosi konkretan političko-filozofski program u trinaest točaka. Program
  obuhvaća niz temeljnih pitanja, među kojima se posebno ističu:
  prihvaćanje vlastitog tijela sa svim njegovim nesavršenostima kao dara, nasuprot iluzijama
  transhumanizma
•  potvrda biološkog spola kao stvarnosti koja ima dublje, metafizičko značenje, nasuprot tzv.
  rodnim ideologijama
•  ljubav prema vlastitim precima i prihvaćanje vlastitog podrijetla kao temelja identiteta
•  važnost braka između muškarca i žene kao zajednice koja nadilazi tjelesnost i omogućuje
  duhovni rast
•  odgovornost roditelja za odgoj djece kao nezamjenjive životne zadaće
•  poštovanje života od začeća do prirodne smrti, uz odbacivanje njegove relativizacije
•  vrednovanje osobne inicijative i odgovornosti nasuprot kolektivističkim modelima
•  osjećaj dužnosti prema bližnjemu i društvene solidarnosti u skladu s hijerarhijom ljubavi
•  postupno širenje pripadnosti – od obitelji prema naciji i civilizaciji – nasuprot bezkorijenskom
  kozmopolitizmu
•  odgovorna briga za okoliš kao dio povjerenog stvaranja, uz očuvanje dostojanstva čovjeka
•  očuvanje javne uloge religije i otvorenosti prema transcendenciji u društvu
•  zaštita autentičnosti kršćanskog nauka od ideoloških reinterpretacija
•  očuvanje zapadne tradicije kao jedinstvenog civilizacijskog nasljeđa koje treba prenositi
  budućim generacijama

Engels oštro kritizira i lijeve i liberalne tendencije suvremenog društva, ali i slabosti samog
konzervativizma. Posebno upozorava na opasnost bezkorijenskog kozmopolitizma i gubitka
identiteta, kao i na sekularizam koji religiju svodi na privatnu stvar.

Njegova kritika nije samo politička, nego civilizacijska: bez duhovnog temelja Zapad riskira gubitak
vlastite posebnosti i smisla.

Zaključno, „Obrana Europe kao civilizacije“ nije lagano štivo niti klasična politička analiza. Riječ je o
ambicioznom pokušaju redefiniranja temelja zapadne misli. Engels nudi viziju u kojoj konzervativizam
može ponovno postati dosljedan i uvjerljiv – ali samo ako se odrekne kompromisa s dominantnim
materijalističkim ideologijama i vrati se svojim transcendentalnim temeljima.

Za čitatelje koji traže dublje razumijevanje krize Zapada i mogući izlaz iz nje, ova knjiga predstavlja
izazovno, ali poticajno štivo.