Monografija „Algoritamska poslušnost: povjerenje, moć i sigurnost u digitalnom poretku“ nastala je iz uvjerenja da suvremene komunikacijske znanosti više ne mogu ostati ograničene na analizu poruka i platformi, nego moraju zahvatiti i samu logiku znanja u digitalnom okruženju. U središte se stoga ne postavlja pitanje što korisnici znaju, nego pod kojim uvjetima pristaju da im znanje bude zadano. U tom se okviru razvija pojam epistemologije poslušnosti – koncept koji spaja teorije medija, sigurnosti i moći s iskustvima svakodnevnog kretanja kroz algoritamski strukturirane tokove.

Knjiga promatra digitalno okruženje kao epistemološki teren: kao prostor u kojem arhitekture vidljivosti, ritmovi ponavljanja i pažljivo dizajnirani afektivni okvir određuju što će se doživjeti kao razumno, normalno i poželjno. Umjesto klasičnih metafora „utjecaja društvenih mreža“, uvode se pojmovi algoritamske volje, algoritamske milosti, prediktivne podložnosti, kognitivnog sidrenja i fluencijske poslušnosti. Oni nisu preuzeti iz postojeće literature, nego su oblikovani kao izvorni analitički instrumenti – pokušaj da se digitalna moć opiše jezikom koji ne zaostaje za njezinom složenošću.

Monografija se razvija u tri veće cjeline. Prvi dio (poglavlja 1–6) gradi teorijsku arhitekturu: definira digitalno komunikacijsko okruženje, razmatra pomak od nadzora prema ritmiziranoj podložnosti te razrađuje unutarnju logiku algoritamske volje i milosti. Drugi dio (poglavlja 7–9) fokusira se na sigurnosne i vojne narative u okruženju ciljane suglasnosti i uvodi Model kognitivne odgovornosti kao vizualnu i pojmovnu sintezu epistemologije poslušnosti. Treći dio (poglavlje 10) predstavlja empirijsku provjeru na uzorku od 1580 ispitanika, što je za monografsko djelo u području komunikacijskih i humanističkih studija metodološki rijetko ambiciozan zahvat. U tom se poglavlju kombiniraju analiza sadržaja, deskriptivne statistike i modeliranje strukturnih odnosa, čime se teorijski koncepti prevode u stabilne latentne konstrukte i mjerljive obrasce.

Takva kombinacija konceptualnog rada i velikog empirijskog uzorka ovoj knjizi daje dvostruku težinu. S jedne strane, razvija se novi rječnik za opis soft oblika digitalne moći – od emocionalne arhitekture sučelja do ritualizirane autonomije korisnika. S druge strane, pokazuje se da ti pojmovi nisu tek metafore: oni se mogu operacionalizirati, statistički provjeravati i koristiti za kartiranje konkretnih konfiguracija povjerenja, manipulacije, echo chamber iskustava i algoritamske poslušnosti. Epistemologija poslušnosti tako se potvrđuje kao okvir koji istodobno interpretira i mjeri.

Knjiga je namijenjena istraživačima i studentima informacijskih i komunikacijskih znanosti, politologije, sociologije, sigurnosnih studija i digitalnih humanističkih disciplina, ali i stručnjacima koji se bave strateškom komunikacijom, digitalnim politikama i upravljanjem rizicima. Posebno može biti korisna onima koji traže konceptualno snažne, ali operativno primjenjive alate za razumijevanje digitalne otpornosti, komunikacijske sigurnosti i etike algoritamskih sustava.

Prilozi na kraju monografije proširuju glavni argument: Prilog A opisuje konstrukciju pojmovnih alata, Prilog B okuplja ključne vizualne modele, Prilog C predstavlja leksikon autoričinih pojmova, a Prilog D navodi platforme i sučelja koja služe kao analitički orijentiri. Zajedno čine poziv na daljnje teorijsko i empirijsko eksperimentiranje: pojmovi, modeli i empirijski uvidi razvijeni u ovoj knjizi zamišljeni su kao početak sustavnijeg proučavanja algoritamske poslušnosti, a ne kao zatvaranje rasprave.

Digitalno doba nije tehnološki napredak, nego promjena režima spoznaje u kojoj se poslušnost proizvodi prije svake odluke.

(Gombar 2026.)

O autorici:

Marija Gombar rođ. Jagić rođena je i odrasla u Zagrebu. Doktorandica je informacijskih i komunikacijskih znanosti koja je u četrdesetim godinama života napravila profesionalni zaokret iz kineziologije prema području digitalnih komunikacija i društvenih implikacija tehnologije. Nakon početne znanstvene orijentacije na kineziologiju i sportsku medicinu, svoju je istraživačku strast usmjerila na digitalnu odgovornost i algoritamsku moć. Autorica je znanstvene monografije Epistemology of Obedience: The User’s Will in the Age of Algorithmic Grace te niza znanstvenih i stručnih radova u području informacijsko-komunikacijskih znanosti.

Osmislila je i razvila vlastiti komunikacijski model digitalne odgovornosti te DEAS instrument za mjerenje svijesti o algoritamskoj etici. U akademski rad unosi iskustvo iz sporta i vojnog sustava – kao višestruka državna prvakinja u judu i članica reprezentacije te kao časnica Oružanih snaga RH s dvadeset godina službe. Danas svoju energiju i predanost usmjerava na zagovaranje sigurnijeg, etičnijeg i otpornijeg digitalnog društva.