PLJAČKA

Došao sam s punim kolicima robe do blagajne. Pos-terminal odbio mi je karticu, nisam imao keš, a dijete je vrištalo za igračkom koju mu nisam mogao kupiti. Ljudi su gunđali jer sam prouzročio zastoj. Čuo sam da mi je karticu poništio bankar, odnosno banka koju nije bilo briga što zbog ženine mizerne porodiljne naknade nisam mogao otplaćivati kredit.
Prijatelji su me već neko vrijeme nagovarali da zajedno opljačkamo banku za iznos koji smo joj dužni. Mislio sam: to je loše. Nije pošteno pljačkati banke, uzimati tuđi novac. No, je li pošteno biti gladan, izbačen iz svojeg stana nakon što sam polovicu već otplatio? Uostalom, postoji li mogućnost da opljačkamo banku, a da ne završim na robiji?
Čak i kada bih uspio opljačkati banku i izvući se sa policijskog ispitivanja, ne mogu samo tako sljedeći dan doći u banku i uplatiti novce na svoj račun. Potrebno je „oprati novce“. Za to se ipak trebam povezati s podzemljem, što znači da nakon takvog posla ne mogu ostati čist.
Sve ovo za mene je bio veliki životni izazov. Ja sam Marcel Vrček, ovo je moja priča!