U PRODAJI JE PONOVNO „ENCIKLOPEDIJA PODMORNIČKOG RATA NA SREDOZEMLJU 1914.-1918.“
Objavljeno: 09/11/2021
U prodaji je ponovno „Enciklopedija podmorničkog rata na Sredozemlju 1914.-1918.“, ovaj put zasebno možete kupiti sve tri knjige, i s novim naslovnicama.
Za dvije prve pomorske velesile, Englesku i Njemačku, Jadransko more bilo je tijekom cijelog rata od sekundarnog značaja. Zbog zemljopisnih karakteristika, relativno velike dužine i male širine morskog bojišta na kojem nije bilo sukoba teških eskadri, protivnici su dali prednost akcijama manjih plovnih jedinica, sposobnima nanijeti protivniku velike štete uz male rizike za ljudstvo i ratni materijal. Najveće pojedinačne uspjehe postigle su upravo male jedinice, podmornice Središnjih sila i talijanski MAS-ovi na strani Antante.
Unatoč velikom broju i relativno čestim krstarenjima Antantinih podmornica, rezultati su bili više nego skromni, posebice u odnosu na pretrpljene gubitke. Antanta je u borbenim akcijama na Jadranskom moru izgubila ukupno 11 podmornica (Jalea, Medusa, Giacinto Pullino, Nereide, W 4, Ballila, Bernoulli, Circe, Curie, Fresnel i Monge), jedna je potopljena zabunom (H 5), a dvije su se nasukale i nisu bile popravljene (Zoea i Galeleo Ferraris).
Trojni savez izgubio je na Jadranu od djelovanja Antantinih podmornica jedan pomoćni ratni brod (SMS Pelagosa) i tri podmornice (UC 24, UB 52 i Ub. 20).
Uzroci neuspjeha Antante u podmorničkom ratu na Jadranu višestruki su.
Knjiga prva: Jadransko more – može se kupiti OVDJE.
Podmornički rat nije bio velikog intenziteta, iako se ne smije podcijeniti prilog ruskih podmornica koje su svojim tehničkim karakteristikama bile dosta skromne, osim klase Gagara koja je imala respektirajuće karakteristike, ali je samo jedna od šest naručenih podmornica ušla u službu pred sam kraj rata.
Njemačka je na Crnom moru tijekom rata izgubila pet od 12 podmornica. One su postigle skromne rezultate u usporedbi s onima na Sredozemnom moru.
Ruska trgovačka mornarica na Crnom moru izgubila je od djelovanja podmornica i površinskih brodova samo 18 posto svojih kapaciteta.
Podsjetimo se najave admirala Souchona prije početka sukoba da će uništiti rusku flotu. Dogodilo se baš suprotno. Akcijama britanskih i ruskih podmornica i površinskih brodova crnomorske flote, uništena je u cijelosti turska trgovačka mornarica i u znatnoj mjeri ratna mornarica.
Knjiga druga: Dardaneli, Egejsko more, Mramorno more, Crno more – može se kupiti OVDJE.
Na Sredozemnom moru za Antantu je protupodmornička borba bila glavni zadatak. Dok su eskadre bojnih brodova obiju zaraćenih strana veći dio rata provele u više ili manje dobro zaštićenim lukama, admiralski stožeri slali su na prvu liniju bojišnice manje ophodne brodove. Prvobitno se radilo o malom broju običnih, sporih i slabo naoružanih ribarica. Poslije je njihov broj rastao, postajali su sve brži i bolje opremljeni za protupodmorničku borbu. Upravo je njihova prisutnost pretegnula jezičac na vagi, što je dovelo do konačnog uspjeha i pobjede Antante. Protupodmornička borba odvijala se u nekoliko faza, da bi tek u 1918. postala učinkovita zahvaljujući primjeni sustava konvoja, ali i novih oružja u protupodmorničkoj borbi, u prvom redu dubinskih bombi. Antantini ophodni brodovi uništili su na Sredozemlju tijekom 1918. godine deset njemačkih i dvije austrijske podmornice. U protupodmorničkoj borbi sudjelovalo je više od 5000 ratnih i 4000 naoružanih trgovačkih brodova, odnosno 28 brodova na jednu podmornicu Središnjeg saveza. Antantine podmornice s bazama u Bizerti, Gibraltaru, Malti i La Speciji bile su praktički inaktivne i nisu postigle nikakve rezultate u sprečavanju akcija njemačkih podmornica na Mediteranu.
Što reći za Antantine podmornice na Sredozemnom moru? Formiranje flotila u Bizerti i Gibraltaru nije imalo nikakva uspjeha u sprečavanju ulaska njemačkih podmornica u zapadni Mediteran.
Knjiga treća: Sredozemno more – može se kupiti OVDJE.