VUKOVAR - VODIČ PO MEMORIJALNIM MJESTIMA

Nakon što su Jugoslavenska narodna armija (JNA) i srpske snage okupirale Baranju, započele su napad na Osijek, Vinkovce i Vukovar. Zbog teških poraza u prvoj fazi napada na Vukovar, JNA je promijenila taktiku. Grad je danonoćno izlagan strahovitim granatiranjima, kojima su razrušene ili oštećene gotovo sve vukovarske građevine, tako da se život stanovnika odvijao u podrumima. Nisu pošteđeni ni vjerski, kulturni i povijesni spomenici, ni gospodarski i stambeni objekti, čak ni bolnica.

Početkom listopada 1991. većina sela vukovarske općine već je bila okupirana, a grad se našao u potpunom okruženju velikog broja vojnika JNA, Teritorijalne obrane Srbije i paravojnih srpskih formacija. Na raspolaganju su imali nekoliko stotina oklopnih borbenih vozila i topova raznih vrsta i kalibara iz kojih je na grad ispaljeno nekoliko stotina tisuća projektila te potporu ratnih brodova i ratnog zrakoplovstva. Nasuprot tome, snage branitelja s oružjem u samom gradu bile su neusporedivo slabije, bez značajnije podrške topništva i bez ratnog zrakoplovstva. U potpunom okruženju mogućnost njihove opskrbe bila je otežana. Procjenjuje se da je s oružjem u ruci u samom Vukovaru bilo oko 1800 – 2000 pripadnika policije, garde (Hrvatske vojske) i dragovoljaca iz raznih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore. Uz Hrvate, među vukovarskim braniteljima bili su i pripadnici ostalih naroda u Hrvatskoj: Srbi, Mađari, Rusini, Slovaci, Nijemci, Francuzi  i drugi.

S obzirom na iznimno velik nesrazmjer u ljudstvu i tehnici u korist napadača, vojne procjene predviđale su da se obrana Vukovara u takvim okolnostima može održati svega nekoliko dana. No branitelji su izdržali gotovo tri mjeseca neprekidnih napada. Bitka za Vukovar trajala je od 25. kolovoza do 18., odnosno 20. studenoga 1991., kad je znatno nadmoćniji napadač okupirao središte grada, a potom i Borovo Naselje. Dio branitelja uspio je u probojima po skupinama izaći iz grada prije njegove okupacije, a dio je zarobljen. S okupacijom grada uslijedila su masovna smaknuća hrvatskih branitelja i civila, te pljačka i progon stanovnika.

Zbog neočekivano jakoga i uspješnoga otpora vukovarskih branitelja znatno nadmoćnijem neprijatelju, te zbog razaranja kakva u Europi nisu zabilježena od Drugoga svjetskog rata, Vukovar je postao simbolom hrvatskoga otpora srpskoj agresiji u Domovinskom ratu, a njegovi stanovnici, posebice branitelji, primjer požrtvovnosti, domišljatosti i hrabrosti. Svojom iznimnom ulogom u spriječavanju neprijatelja da okupacijom cijele istočne Slavonije ostvari povoljne uvjete za daljnje napredovanje prema Zagrebu, obrana Vukovara poprimila je veliki značaj za ukupnu obranu Hrvatske. Ali i za međunarodno priznanje, jer su ubojstva civila i razmjeri razaranja Vukovara pomogli da svjetska javnost napokon shvati tko je žrtva, a tko agresor u ratu u Hrvatskoj. Zbog toga mnogi drže da je bitka za Vukovar strategijska značajka sustava vrijednosti suvremene hrvatske države, a da su svojim domoljubljem i hrabrošću vukovarski branitelji zaslužili počasno mjesto u hrvatskoj povijesti. Pod srpskom okupacijom Vukovar je, zajedno s Baranjom, i ostalim dijelovima istočne Slavonije i zapadnoga Srijema – tzv. UN sektor Istok, ostao sve do 15. siječnja 1998., kad je procesom mirne reintegracije, koji je proveden uz nadzor međunarodne zajednice, napokon vraćen u sastav Republike Hrvatske.

U vodiču su ukratko opisana sva mjesta stradanja u Vukovaru, s fotografijama, prostorom za vlastite bilješke, a na kraju je karta Vukovara s ucrtanim svim memorijalnim mjestima.

Memorijalna mjesta su:

TRPINJSKA CESTA

BOROVO COMMERCE

VUKOVARSKA BOLNICA

KRIŽ NA UŠĆU VUKE U DUNAV

LOGOR VELEPROMET

SAMOSTAN

VODOTORANJ

MEMORIJALNO GROBLJE

SPOMEN DOM OVČARA

MASOVNA GROBNICA OVČARA

KUKURUZNI PUT

BOGDANOVCI